Strpaće me u kutiju.
Ogromnu kartonsku
sablasno belih zidova
bez ikakvog otvora.
Strpaće me u kutiju.
Bez moje saglasnosti
bez ičijeg znanja
bez mira i tišine.
Strpaće me u kutiju.
I počeću da vrištim
potpuno nepoznata
celom poznatom svetu.
Strpaće me u kutiju.
Od vrištanja popucaće
vratne žile i nastaće
krvavocrvene tufne na zidovima.
Strpaće me u kutiju.
Noktima ću grebati po zidovima
i lobanji svojoj dok mi
kosa ne otpadne.
Strpaće me u kutiju.
A zube ću zariti u meso
i jesti dok ne dođem
do same tanane kosti.
Strpaće me u kutiju.
I umreću unutra
ukoliko me nisu
mrtvu zatvorili.
24 мај 2008
Histerija-neuropsihijatrija-histerija
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)

2 komentar(a):
Бело... зујање неонског светла... зујање зидова... зујање бушилице у мозгу... јбт, смрзох се док прочитах ово!
ona od tvojih onakvih... :)))))
Постави коментар