24 мај 2008

Histerija-neuropsihijatrija-histerija

Strpaće me u kutiju.
Ogromnu kartonsku
sablasno belih zidova
bez ikakvog otvora.

Strpaće me u kutiju.
Bez moje saglasnosti
bez ičijeg znanja
bez mira i tišine.

Strpaće me u kutiju.
I počeću da vrištim
potpuno nepoznata
celom poznatom svetu.

Strpaće me u kutiju.
Od vrištanja popucaće
vratne žile i nastaće
krvavocrvene tufne na zidovima.

Strpaće me u kutiju.
Noktima ću grebati po zidovima
i lobanji svojoj dok mi
kosa ne otpadne.

Strpaće me u kutiju.
A zube ću zariti u meso
i jesti dok ne dođem
do same tanane kosti.

Strpaće me u kutiju.
I umreću unutra
ukoliko me nisu
mrtvu zatvorili.

2 komentar(a):

Aleksandar је рекао...

Бело... зујање неонског светла... зујање зидова... зујање бушилице у мозгу... јбт, смрзох се док прочитах ово!

Unknown је рекао...

ona od tvojih onakvih... :)))))